Potaknut krizom i padom morala na području spolnosti sredinom 20. st., tada još Karol Wojtyła, shvatio je da Crkva svoju istinu o spolnom moralu mora ponuditi na suvremeni način, razumljiv i prihvatljiv modernom čovjeku. Zato će on ponuditi svijetu novo i detaljnije tumačenje onog što je Crkva držala istinitim i ispravnim od svojih početaka. Moderni svijet više nije prihvaćao samo sustav zabrana i zakona - “kontracepcija je grijeh”, “predbračni odnosi su grijeh”, “masturbacija je grijeh” itd. Moderni svijet želi znati zašto je to tako. Wojtyła će ponuditi jedno sustavno biblijsko i antropološko tumačenje čovjeka i ljudske ljubavi. Smatrao je da čovjek prvo mora znati “tko je on” da bi znao “kako živjeti”. Kao nadbiskup Krakówa dovršavao je svoju knjigu o tim temama. I upravo u vrijeme kad je knjigu završio, 1978. godine, izabran je za papu. Umjesto da je izdao knjigu, odlučio ju je pročitati tijekom svojih redovnih audijencija srijedom na Trgu sv. Petra. U 129 kratkih kateheza održanih između rujna 1979. i studenog 1984. papa je Crkvi i svijetu ponudio bogato biblijsko promišljanje o smislu ljudskog utjelovljenja, osobito s obzirom na spolnost i erotsku želju. To je teologija tijela.
Ali, teologija tijela puno je više od samog učenja o spolnom moralu. Ona je prije svega nauk o značenju ljudskog života i ljubavi. Ona odgovara na pitanja koja se svaki čovjek pita: Tko sam ja? Zašto postojim? Kamo odlazim? Kako živjeti život? Polazište teologije tijela u samom je središtu Sv. Pisma. Bog koji je postao tijelom.“Ljudsko tijelo sa svojom spolnošću, svojom muškošću i ženskošću, promatrano u otajstvu stvaranja, nije samo vrelo plodnosti i rađanja nego od 'početka' sadrži pridjev 'ženidbeni', tj. sposobnost izražavanja ljubavi: upravo one ljubavi u kojoj čovjek-osoba postaje dar i – po tomu daru – ostvaruje smisao svojega bića i postojanja. ” (TT, 15)
Samim time što je druga božanska osoba uzela ljudsko tijelo i što je on prošao ono što i svaki drugi čovjek prolazi (začeće, djetinjstvo, mladenaštvo, žalosti, radosti, rad, posao, smrt) znači da je Bog posvetio ljudski život, da je tijelo dobro. Začećem i rođenjem Isusa Krista teologija ulazi u tijelo, a to je izvor za dostojanstvo svakog čovjeka. Bog koji je postao čovjekom pokazuje nam pravu istinu o nama samima i daje smisao našim životima. Ovaj nauk kojeg je u našem vremenu proročki obnovio i produbio sv. Ivan Pavao II. lijek je za toliko besmisla i beznađa suvremenog čovjeka, posebno na području morala. Isus Krist je postao nama u svemu sličan osim u grijehu kako bi mi mogli slijediti njega te tako ući u njegovo kraljevstvo. Svjesni da imamo palu i grešnu narav, ali uz pomoć milosti Kristove, čovjek može živjeti evanđelje i iskusiti predokus nebeske radosti. To je srž ove poruke.“I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.” (Iv 1,14)
“Otajstvo čovjeka postaje doista jasno jedino u otajstvu utjelovljene Riječi. Krist, novi Adam, objavljujući misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva.” (GS 22)
uz potporu
